PROCESNI POSTUPCI I UTVRĐIVANJE ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU NA RADU

Svaki od procesnih oblika ima svoje metode i postupovna pravila. U postupku sudjeluju suci i državni odvjetnici i razna tijela državne uprave. Ako nastanu povrede propisa o zaštiti na radu, odnosno štetne posljedice za osobe i imovinu zbog kršenja obveza u radnom procesu, cilj prekršajnog postupka je da se izrazi društveni prijekor odgovornima i da se utječe kako na počinitelja, tako i na sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje i ispunjavaju svoje obveze prilikom organizacije rada. U slučaju težih posljedica za zdravlje i imovinu zbog kršenja propisa o zaštiti na radu odgovorne osobe ne podliježu prekršajnoj već kaznenoj odgovornosti.

Inspekcijske poslove u području rada i zaštite na radu obavlja Inspektorat rada. Inspektor rada je ovlašten donositi rješenja kojima poslodavcu nešto naređuje ili zabranjuje (čl. 91. i čl. 92. ZZR). Osim toga, inspektor je dužan prekršajno kažnjavati ili podnijeti kaznenu prijavu ako je utvrdio da je poslodavac počinio prekršaj ili kazneno djelo (čl. 42. Zakona o inspektoratu rada, NN 19/14). Na mjestu nadzora inspektor može poslodavcu dati savjet o načinu najučinkovitije primjene pojedinih odredbi propisa.

U prekršajnom postupku kao stranke sudjeluju ovlašteni tužitelj i okrivljenik, a kao sudionici postupka mogu sudjelovati branitelj okrivljenika, zakonski zastupnik ili opunomoćenik pravne osobe, sudski vještaci i oštećene osobe.

S obzirom na specifičnost pravnog područja vezanih za zaštitu na radu, ovlašteni tužitelj je Državni inspektorat, a temeljem ovlasti koje proizlaze iz Zakona o Državnom inspektoratu.

U prekršajnom postupku okrivljenik je fizička osoba, odnosno osoba koja obavlja samostalnu djelatnost, pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi. U prekršajnim postupcima zbog povrede propisa iz područja zaštite na radu za isti prekršaj kao okrivljenici sudjeluju pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Odgovorna osoba u smislu Prekršajnog zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili fizička osoba kojoj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. U tom smislu kao odgovorna osoba u postupku, osim direktora i zakonskog zastupnika pravne osobe, može biti i radnik kojem je povjereno obavljanje poslova, kao npr. voditelj pojedinog odjela ili voditelj službe zaštite na radu i sl.

Branitelj okrivljenika u prekršajnom postupku može biti odvjetnik s položenim pravosudnim ispitom. U prekršajnim postupcima koji se vode zbog povrede propisa o zaštiti na radu isti branitelj može zastupati pravnu osobu i odgovornu osobu.

Oštećenik je osoba koja je oštećena prekršajem (npr. radnik koji je pretrpio ozljedu na radu), a postupak se ne vodi po njegovom optužnom prijedlogu. Ako je oštećeniku ugroženo osobno ili imovinsko pravo, ovlašten je prekršajnom sudu podnijeti optužni prijedlog u kojem slučaju u postupku ima prava ovlaštenog tužitelja.

Ključnu ulogu u iniciranju i vođenju prekršajnog postupka u području primjene propisa o zaštiti na radu ima Državni inspektorat, odnosno ovlašteni inspektor rada. Postupak se pokreće na temelju optužnog prijedloga, a nakon obavljenog inspekcijskog nadzoru, zbog propusta u primjeni mjera zaštite radnog procesa ili nakon prijave zbog nekog događaja u kojem su nastale posljedice na imovini ili osobama u procesu rada ili izvan njega. Okrivljeni ima mogućnost podnošenja prigovora na prekršajni nalog, a ukoliko ne podnese prigovor protiv prekršajnog naloga, nalog postaje pravomoćan i izvršan.

Po primitku optužnog prijedloga od inspektora rada kao ovlaštenog tužitelja prekršajni sud zakazuje glavnu raspravu uz dostavu poziva i optužnog prijedloga okrivljenicima. Dokazi se izvode na glavnoj raspravi gdje sud utvrđuje činjenice potrebne za donošenje odluke. Nakon završetka postupka, na temelju izvedenih dokaza sud donosi presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili proglašava krivim. Stranke nezadovoljne presudom imaju pravo podnesti žalbu. O osnovanosti žalbe odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Drugostupanjski sud može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ili rješenjem ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti presudu bez ponovnog postupka.

Inspektori rada najčešće nalažu otklanjanje u nadzoru utvrđenih nezakonitosti, bez pokretanja prekršajnog postupka ako se u ostavljenom roku otklone utvrđene nezakonitosti.

Upravne mjere izriču se usmenim rješenjem i unose se u zapisnik (slika 2), a odnose se na otklanjanje nepravilnosti i zabrane.

Odredbom članka 50. Zakona o Inspektoratu rada propisano da će se novčanom kaznom od 120.000,00 do 150.000,00 kuna kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako ne izvrši izvršno rješenje inspektora rada doneseno na temelju toga ili drugoga zakona (članci 36. i 38. Zakona o Inspektoratu rada), a za taj prekršaj kaznit će se i poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kuna. Dakle, ako poslodavac ne postupi po upravnoj mjeri platit će za prekršaj navedenu novčanu kaznu.

Slika 2: Grafički prikaz upravnih mjera

Prema PZ[1] svrha je kažnjavanja da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, te utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Ugrožavanje sigurnosti i zdravlja na radu predstavlja najteži oblik prekršaja. Prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem. ZZR propisuje veći broj prekršaja koje može počiniti poslodavac. Ako inspektor rada inspekcijskim nadzorom utvrdi da je povredom propisa počinjen prekršaj za koji prema prekršajnom, odnosno drugom propisu može usmeno izreći i naplatiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja, izreći će tu kaznu i naplatiti je od počinitelja prekršaja.

[1]Prekršajni zakon, čl. 32. (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17)

.

Odredbe kojima se propisuje kaznena odgovor­nost za kršenja propisa o zaštiti na radu propisuju se u sklopu Kaznenog zakona[1]. Kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile.

Kazneni postupak se provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja, a pokreće se na temelju prijave inspektora rada. Državni odvjetnik je dužan pokrenuti kazneni postupak ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti. Raspon kazne zatvora ovisno o svim elementima počinjenja kaznenog djela kreće se od minimalno 3 mjeseca zatvora pa sve do 15 godina zatvora za teška kaznena djela. Za navedena kaznena djela, uz poslodavca, odgovaraju i fizičke osobe (radnici) odnosno odgovorne osobe u pravnoj osobi koje su počinile navedena kaznena djela.

Kaznenim zakonom propisana su kaznena djela protiv opće sigurnosti koja se izravno dovode u vezu s radom, zaštitom na radu i posljedicama neprimjene mjera zaštite na radu kao što su: dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, uništenje ili oštećenje zaštitnih naprava na radu, uništenje, oštećenje ili zlouporaba znakova za opasnost, rukovanje općeopasnim tvarima, opasno izvođenje građevinskih radova i teška kaznena djela protiv opće sigurnosti.

[1] Kazneni zakon, NN 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17

Inspektor rada tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora poslodavcu može na njegov zahtjev, a neposredno vezano uz predmet inspekcijskog nadzora, dati savjet o načinu najučinkovitije primjene pojedinih odredbi propisa čiju provedbu nadzire (čl. 29. Zakona o Inspektoratu rada). O sadržaju zahtjeva i danom savjetu inspektor sastavlja službenu zabilješku.

Pod štetom na radu podrazumijeva se ona šteta koju je radnik pretrpio dok je obavljao poslove za poslodavca. Za nastalu štetu odgovara poslodavac sukladno odredbama čl. 25. ZZR i odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05, 41/0/, 125/11 i 78/15). Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ukoliko dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe.

Propusti poslodavca u provođenju zaštite na radu koji se odnose na provođenje propisanih mjera zaštite ili su rezultirali štetom za život i zdravlje radnika sankcioniraju se propisanim kaznama ZZR.

Presude i rješenja sudova u kaznenom, prekršajnom i upravnom postupku značajno utječu na provedbu zaštite i učinkovitost primjene ZZR. U svakom postupku gdje se javlja odgovornost poslodavca i drugih sudionika u radu nužna je spoznaja o odgovornosti, koja se ne može uspostaviti bez kazne i prekršajne odgovornosti.

U utvrđivanju procesne odgovornosti važnu ulogu imaju inspektori rada o kojima ovisi koja će se inspekcijska mjera primijeniti. Prekršajno kažnjavanje u pravilu je vezano na organizaciju poslova zaštite na radu i unutarnji nadzor, a kaznene prijave podnos se zbog težih ozljeda na radu i ozljeda sa smrtnim posljedicama.

1. Kaćunko, K.: „Inspekcijski nadzor zaštite na radu na privremenim gradilištima“, Savjetovanje u Zagrebu (2017)
2. Magud, M., Horvat Mataić, V.: „Problematika naknade štete na radu i u vezi s radom“, Pravosudna akademija, Zagreb (2016)
3. Muslim, N.: „Sudska praksa i Zakon o zaštiti na radu“ objavljeno u Sigurnost 52 (1) 83-88, (2010)
4. Muslim, N i dr.: „Prekršajna odgovornost u području djelatnosti i nadzora zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite zdravlja i zaštite okoliša“ objavljeno u ZIRS – Zbornik radova, (2011)
5. Tadić, I: „Odgovornost poslodavca u radnim odnosima“; Objavljeno u Radno pravo Zbornik radova (2016.)
6. http://www.zakon.hr: važeći propisi RH citirani u tekstu